Od prvog bolera pepita uzorka sa šest godina do dizajnerice s diplomom, vlastitim ateljeom i brojnim kreacijama 20 godina kasnije!

Od nekud se mora početi, a Iva je dosta rano znala što želi. Mamina šivaća mašina bila joj je glavna igračka, a zavjese omiljeni materijali. Stepenicu po stepenicu, Iva Magdić, talentirana 26-godišnjakinja, uspjela je svoj hobi i ljubav pretvoriti u posao.

Nakon gimnazije dvoumila se između grafičkog i modnog dizajna. Odlučuje upisati Dizajn i projektiranje na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a paralelno školu slikanja u trajanju od 2 godine, kako bi nastavila razvijati svoju umjetničku crtu.  Ozbiljnije počinje raditi još za vrijeme fakulteta i uspjeva  zaraditi studentski džeparac.  Jedno vrijeme radi kod dizajnerice Milene Rogulj što smatra velikim iskustvom i prilikom, a istovremeno nastavlja razvijati svoje kreacije i stil. Nakon što je diplomirala, Iva art & design studio kreće s punim radnim vremenom u proizvodnju unikatne odjeće i modnih dodataka.

Iva sve radi sama, od prvog do zadnjeg koraka.  Dizajn, odabir materijala, šivanje, fotografiranje, komunikaciju s kupcima, osnove ekonomije i odnosa s javnošću Iva već ima u malom prstu. Kaže da u ovaj posao daje cijelu sebe i rezultati ne izostaju. Otprilike zna koliko može zaraditi i da s tim može živjeti. Dva puta je sudjelovala na zagrebačkom Fashion Weeku, mnogim izlaganjima, revijama i sajmovima, a zadnji uspjeh joj je nagrada za najbolju kolekciju na reviji Mode Mladih 4. Dok za druge to radi s lakoćom, kaže da joj je najteže odjenuti samu sebe. Voli detalje, kombinacije tamnih i kričavih boja, a upravo to unosi i u svoje radove. „Puno mi znači već kad mi netko kaže da mu se baš sviđa moj rad. Onda znam da sam na dobrom putu i razvijam ideju dalje“, ističe Iva. Inspiraciju dobiva spontano.„Volim promatrati ljude i crpiti inspiraciju iz svakodnevnog života. Osim toga, interesantan mi je Japan i općenito azijska kultura. Fascinira me njihovo umjeće unošenja cijelog sebe u svoj rad“, kaže Iva. Mjesto gdje živi, Ogulin, Iva gleda dvojako. U većem gradu možda bi imala veće mogućnosti, ali i veće troškove. Kaže da kućnu atmosferu u svom ateljeu ne bi htjela mijenjati. Osim toga, njene proizvode može se kupiti u trgovinama u Rijeci i Dubrovniku, a svi joj se mogu obratiti preko interneta i dogovoriti narudžbu. Onda se čini da Ogulin nije daleko ni od čega. Bez obzira što sama odlučuje o radnom vremenu, Ivin dan počinje već oko 7 sati. Prvo obavlja papirologiju i odgovara na upite, a zatim stvara plan za taj dan i kreće u izradu.

„Ne mogu si to priuštiti“ možda je prva misao koja vam pada na pamet kad čujete za dizajnerske komade, ali Iva ima drugačiju filozofiju. Ona želi da njeni unikatni proizvodi budu dostupni svim ljudima.

“Neću reći da ne vrijede puno, ali ne želim toliko tražiti. Hrvatska je premala i treba pronaći optimalnu cijenu kojom ću svoj proizvod učiniti pristupačnim svima kojima se svidi”, objašnjava Iva.

Konkurencije ima puno, ali njome se ne zamara „Uvijek te zanima što drugi rade i mogu biti inspirativni, ali time se ne opterećujem. Smatram da je najvažnije pronaći svoj prepoznatljiv stil“, kaže Iva. Također se ne zamara noćnom morom mnogih dizajnera, sveprisutnim kopiranjem. „Primjetila sam kad su kopirali moje specifične detalje, ali shvatila sam to na drugi način. Moj rad vrijedi i netko ga prati i želi napraviti“, zaključuje Iva.

Za Ivu je ručno izrađen proizvod nešto posebno jer iz ničeg napravi nešto, u glavi vizualizira ideju, a ruke to naprave. U taj kreativni proces, koji joj je zabavan kao da joj je hobi, može unijeti sebe, svoje znanje, trud, ambiciju i talent, a upravo zato zrači zadovoljstvom.